Kongregacija sestara sakramentinki iz Bergama surađuje u Crkvi «pri širenju Kraljevstva Božjega na zemlji» preko intenzivnog misionarskog rada u udaljenim zemljama i na službu čovjeku.
Na zahtjev lokalnih crkvenih vlasti, 1929. sestre sakramentinke započinju svoj misionarski rad, prije svega, među djecom radnika emigranata u Švicarskoj, a potom, odgovarajući na poziv Pape Pija XII, koji je poticao crkvene redove da se sve više otvore misijama, u Hararu u istočnoj Africi.

Nakon toga slijedi misija u Kini, gdje sestre upoznaju tužnu sudbinu koncentracijskih logora.

Raste potreba za misionarskom prisutnošću u Južnoj Americi: sakramentinke započinju svoj apostolat u Brazilu, gdje  otpočinju plodan rad na evangelizaciji i unapređivanju ljudskog života i gdje nastaju središta predviđena za euharistijska klanjanja koja su zatražili lokalni biskupi; a potom se nastanjuju u Ekvadoru, a odnedavno i u Boliviji.

Na zahtjev bergamskog biskupa, mons. Alessandra Assolarija, stižu u Malawi, jednu od najsiromašnijih afričkih zemalja, i, nešto kasnije, u Keniju. U Nairobiju Institut otvara centar za formaciju i unapređenje zvanja za afričke djevojke.

Put se nastavlja i sakramentinke stižu i u Hrvatsku.

Sestre misonarke, gdje god se nalazile u svijetu, djeluju s darežljivošću, kreativnošću i žarom, nastojeći ostvariti poruku svete Gertrude, šireći kraljevstvo euharistije u službi čovjeka: surađuju u liturgiji i katehezi, animiraju grupe mladih i društva koja štuju euharistiju; pomažu mladim djevojkama, bolesnicima, zatvorenicima; djeluju u pastoralu obitelji, bilo u župama, bilo u seoskim kršćanskim zajednicama.