Misa zahvalnica

   U župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku u nedjelju, 11. listopada 2026., slavljena je misa zahvalnica, tijekom koje su se okupljeni vjernici na poseban način zahvalili Gospodinu za sve darove kojima svakodnevno obogaćuje njihove živote, a osobito za plodove zemlje i plodove ljudskoga rada.

   Već je ulazna pjesma „Ovo je dan“ pozvala na radost, slavljenje i klicanje Bogu. Župnik Ante Šiško izrazio je osobitu radost što su se vjernici okupili kako bi zahvalili Gospodinu na svemu što im daruje, podsjećajući ih da je zahvalnost jedan od najljepših odgovora ljudskoga srca na Božju dobrotu. Liturgijska je glazba, pomno odabranim pjesmama koje su pratile pojedine dijelove i trenutke misnoga slavlja, dodatno produbila molitveno ozračje te pomogla vjernicima da pjesmom izraze zahvalnost, radost i pouzdanje u Gospodina.
   Nakon uvodnih obreda uslijedila je služba riječi. Poslije prvoga čitanja crkveni zbor i okupljeni vjernici otpjevali su Psalam 23, „Gospodin je pastir moj“, koji podsjeća na Božju blizinu, zaštitu i sigurnost čak i onda kada prolazimo dolinama tame. Nakon drugoga čitanja župnik je navijestio sveto Evanđelje po Mateju (Mt 22, 1–14), u kojem Isus pripovijeda prispodobu o kralju koji priređuje svadbenu gozbu za svoga sina. Dok neki uzvanici odbijaju poziv, kralj otvara vrata gozbe svima, a slika svadbenoga ruha poziva nas da preispitamo vlastito srce i način na koji odgovaramo na Božji poziv.
   U svojoj homiliji župnik je vjernike potaknuo da tijekom nadolazećih dana promišljaju o trima snažnim porukama Božje riječi. Prva je Psalam 23, duhovna hrana i izvor utjehe u svim životnim trenucima, osobito onda kada nam je teško i kada nam je potrebna sigurnost da nismo sami. Druga je misao o ruci Gospodnjoj, o kojoj govori prorok Izaija u prvom čitanju, ruci koja se spušta na nas, prati nas i krijepi. Treća je poruka svetoga Pavla, koji i u trenucima tamnice svjedoči: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 13). Pavlove riječi podsjećaju nas da prava snaga ne dolazi samo iz nas samih, nego iz povjerenja u Boga koji nas nosi i onda kada nam se čini da više ne možemo.
   Sve je te misli župnik povezao s prispodobom o svadbenoj gozbi koju priprema Bog Otac. Riječ je o trećoj prispodobi koju slušamo tijekom triju uzastopnih nedjelja: nakon prispodobe o dvojici sinova, koja nas poziva da Božju volju ne potvrđujemo samo riječima nego i djelima, te prispodobe o vinogradarima koji odbacuju gospodareve sluge i sina, Isus nas uvodi u sliku gozbe na koju smo svi pozvani. Božji poziv dar je koji traži naš odgovor. Zato nas slika svadbenoga ruha poziva da promislimo o vlastitoj spremnosti, o stanju svoga srca i o tome kako se pripremamo za susret s Gospodinom u euharistiji. Na završetku homilije župnik je vjernicima ostavio snažne i ohrabrujuće riječi svete Terezije Avilske: „Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.“
   Nakon homilije uslijedilo je krštenje, a potom i prinos darova te njihov blagoslov pred oltarom. U svečanom ozračju pred Gospodina su doneseni voće i povrće, zastava i gruda zemlje, sunce, sjemenje, grožđe, Biblija, klasovi žita, med, ulje, cvijeće, vino i kruh. Svaki je dar govorio o ljepoti stvorenoga svijeta, plodnosti zemlje, ljudskome radu i Božjoj providnosti, ali i o odgovornosti koju imamo za sve što nam je povjereno. Posebnu toplinu slavlju dalo je četvero djece koja su izrecitirala lijepe prigodne pjesmice, podsjećajući nas da se zahvalnost i ljubav prema Bogu najljepše očituju jednostavnim i iskrenim srcem. Nakon prinosa i blagoslova darova sveta misa nastavljena je uobičajenim tijekom.
   Zahvalna misa bila je prigoda da ponovno zastanemo, pogledamo oko sebe i prepoznamo koliko smo toga primili, često i ne primjećujući. Neka nas Gospodin nauči zahvaljivati ne samo riječima nego i životom, dijeleći s drugima darove koje smo primili i noseći u srcu pouzdanje da je njegova ruka uvijek nad nama.
Tekst: Sanja Kopunović – Legetin
Fotografije: Lovro Brekalo