„Po svetoj braći k Isusu“ – peti u mjesecu studenome – posvetni dan u župi

Dana 5.11.2026. održan je posvetni dan u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku – „Po svetoj braći k Isusu“. Na početku programa u 18h su se župljani mogli pomiriti s Gospodinom u sakramentu pomirenja, a u isto vrijeme molila se krunica u župi – prilika za posvijestiti si otajstva svjetla života našega Gospodina Isusa Krista, te to prebirati u srcu s Marijom. Poslije otajstava svjetla, molili smo kao župa posvetnu molitvu sv. Ćirilu i Metodu te smo se u njihov zagovor posebno preporučili. U 18:30h bila je Sveta Misa, a poslije nje klanjanje i prilika za susret sa živim Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Svetu Misu je prevodio župnik preč. Ante Šiško, a koncelebrirali su vlč. Karlo Strišković, vlč. Ljubomir Sturko i vlč. Luka. U uvodu je župnik naglasio kako se Nebo raduje zbog jednog obraćenog grešnika, te da Bogu trebamo dopustiti da dotakne, posveti i obnovi naša srca. Lijepo je naglasio kako sv. Pavao sve gubitkom smatra poradi Krista.
U propovijedi je župnik izrekao definiciju Gospodina kao onoga koji prima grešnike i blaguje s njima. Nalaze li put do naših srca riječi da se Nebo raduje zbog jednog obraćenog grešnika? Potom je župnik iz svakog čitanja odabrao rečenicu za razmatrati i razmišljati. Iz Poslanice Filipljanima to je rečenica: „Što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.“ Psalam 105 pred nas stavlja rečenicu: „Neka se raduje srce onih što traže Gospodina“, a Evanđelje po Luki nam govori da će na Nebu biti radost zbog jednog obraćenog grešnika. Župnik je ovdje podijelio s nama i uspomenu na pokojnog biskupa Marina Srakića koji ga je potaknuo da kao pastir duboko doživljava sv. ispovijed kao novi početak za ljude koji traže obraćenje, koji priznaju da trebaju zaokret u životu. Bitno je priznati sebi da trebamo obraćenje.
Evanđelje po Luki nam donosi dvije skupine ljudi oko Isusa: imamo s jedne strane carinike i grešnike koji slušaju Isusa, te s druge strane farizeje i pismoznance koji mrmljahu. Isus želi pomoći njima i nama da ispravimo krivu sliku o Njemu i o nama samima. Možda si baš ti izgubljena ovca. Bog je daleko veći nego što m ljudi možemo zamisliti – od grešnika stvara pravednika i sveca, Njegova ljubav ne postavlja granice ni uvjete. Poslije je župnik govorio o radosti žene koja je pronašla izgubljenu mnu. Lijepo je biti čovjek koji daruje osmijeh, iz srca, izraz naše nutrine. Bog nas je prvi ljubio.
Pri koncu propovijedi, župnik je naglasio kako Crkva nije muzej za svece nego bolnica za grešnike. Potaknuo nas je da probudimo čežnju za Bogom, priznamo da Ga trebamo, da nam pomogne i smiluje nam se. Takav stav srca vodi obraćenju.
Na koncu Svete Mise, župnik je pozvao župljane da ostanu na klanjanju, te da dođu sutra na Prvi petak.
Nakon Svete Mise je bilo klanjanje. Župnik nas je dubokim promišljanjima vodio u prisnost s Isusom. Što Isus vidi u mom srcu i u srcima onih oko mene? Molili smo da nas Isus udalji od svega onoga što nas sprječava da budemo s Njim srcem. Predavali smo Isusu svaki nemir, strah, svaku prisilnu misao i molili smo za milost da Isusov pogled ljubavi prožme svačije srce večeras.
Tekst iz Evanđelja po Luki donio nam je slijepca koji prosi pokraj puta i vapi Isusu da ga ozdravi. Isus Nazarećanin tako prolazi pokraj nas svaki put kad svećenik s pokaznicom prolazi pokraj tebe. Što ćeš mu reći? Što želiš da ti Isus učini? Koji će biti tvoj odgovor večeras?
Na klanjanju smo molili i zagovornu molitvu za sve one koji boluju u tijelu ili su u nekoj od ovisnosti; za župu i svakog župljanina te je okupljena crkva na koljenima vapila Isusu da se smiluje. Potom je živi Euharistijski Isus prolazio crkvom, susretao osobe, dodirivao nutrine naših duša i blagoslivljao nas, a mi potaknuti susretom s Gospodinom, mogli smo od srca iznova kretati putem osobnog obraćenja.
Tekst: Snježana Mijošević
Fotografije: Juraj Perić