Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje

Na Veliki četvrtak, dan kad je Isus ustanovio sakrament svetog reda i sakrament Euharistije, u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku se slavila u 18:30h Misa Večere Gospodnje. Na početku Svete Mise župnik vlč. Ante Šiško je spomenuo kako je Vazmeno trodnevlje znak da je Bog lud od ljubavi  za nas. Ozračje Svete Mise bilo je dostojanstveno, sabrano.

Župnik je počeo propovijed mišlju blagopokojnog pape Franje o tome kako živjeti Veliki tjedan znači sve više ulaziti u Božju logiku, logiku križa… Govorio je o sebedarju, Božjem životu, izlaženju iz samih sebe. Naime, u duhovnom životu postoji opasnost da se zatvorimo u vlastite sheme (u sebe i svoju pobožnost), da nemaš hrabrosti izaći drugima nositi Krista, a moramo izaći, tražiti s Kristom izgubljenu ovčicu. I kao što se na Pashu slavio prijelaz Izraelaca iz ropstva u slobodu, spomen oslobođenja iz egipatskog ropstva, tako je bitno da svatko od nas napravi svoj prijelaz, da izlazimo iz sebe i dopustimo Isusu da uđe u naše živote, jer je Isus novi žrtveni Jaganjac. To može biti npr. zajednica u kojoj ću se davati, udruga, skupljanje milostinje, čišćenje crkve itd.
Potom je župnik spomenuo 3 bitne stvari za današnji dan: ustanovljenje Euharistije, dan utemeljenja svećeničkog reda i obred pranja nogu. Sve što Crkva ima nalazi se u Euharistiji. Sveta Misa je središte Crkve, iz Svete Mise Crkva nastaje. Euharistija čini Crkvu, a Crkva Euharistiju. Po Pričesti Bog u tebi čini preobrazbu, On te osposobljava da izađeš iz sebe. To je večera ljubavi, Kristove ljubavi. Isus je znao da je došao Njegov čas, do kraja je ljubio svoje. To je agape ljubav – ljubav do kraja koja ne traži svoje. Bog ne ljubi grijeh, nego ljubi grešnika. Crkva nije muzej za svece, nego bolnica za grešnike.
Što se tiče dana utemeljenja svećeničkog reda, župnik nas je pozvao da tijekom dana čestitamo svećenicima njihov dan i da molimo da nam Bog podari svetih svećenika koji će biti po Isusovom Srcu, te da molimo za nova duhovna zvanja jer ih je sve manje koji se odazivaju na Božji poziv.
Uslijedilo je i nekoliko rečenica o obredu pranja nogu. Bog se saginje i spušta u prljavštinu nas ljudi, pere noge učenicima. Prljave noge simboliziraju čovjekov zemaljski život, naš prljavi život grijeha, naše prljavštine. Bog se želi spustiti u moju prljavštinu.
Poslije propovijedi, uslijedio je obred pranja nogu – župnik je oprao noge dvanaestorici župnih suradnika, a za to vrijeme je zbor pjevao pjesme koje potiču na skrušenost i služenje. Pozvani smo biti služitelji svojoj braći – to je značenje obreda pranja nogu.
Prinos darova – trenutak kada Bogu darivamo svoje plodove, bio je uzvišen i svečan. Najprije su dvanaestorica župnih suradnika donijeli ulje, šećer, brašno i rižu (namirnice kakve smo imali prilike kroz korizmu darovati potrebitima), potom voće (plodovi naših voćnjaka), mlijeko (simbol dobrote) i med (simbol blagostanja), kruh (plod naših ruku i rod s naših njiva), Bibliju (ne živi čovjek samo o kruhu nego i od svake riječi što izlazi iz Božjih usta), vino i vodu (pratioci svake gozbe) i hostiju (Bog će postati najveći dar za svakog pričesnika).
Na završetku Svete Mise nije bilo blagoslova – katolički svijet ulazi u duboku tišinu. Isus je izdan, uhićen, mrak čovjekove duše se pokazao. Nebo je danas najbliže zemlji, a pakost čovjeka pretvara se u pokajanje. Svećenici i ministranti su prenijeli Presveto u kapelu Božjeg milosrđa, nakon čega je od 20 do 21h bila Getsemanska ura. Uz nadahnute prigodne tekstove i molitve koje je župnik priredio, mogli smo tješiti trpećeg Isusa koji je u agoniji zbog nas i naših grijeha, a osobit je naglasak razmatranja bio na ljubavi Srca Isusova. Potom, od 21 do 22h, bila je prilika ostati u tišini s Isusom i Njegovim Euharistijskim Srcem koje je ljude toliko ljubilo.

Tekst: Snježana Mijošević
Fotografije: Juraj Perić i Petra Raguž