Vazmeno bdijenje – najsvečanija noć u liturgijskoj godini

Sveta Misa Vazmenog bdijenja – najsvečanija noć u liturgijskoj godini – služena je na Veliku subotu u 20h u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku. Započela je ispred crkve blagoslovom ognja i uskrsne svijeće. Ova noć koja rasprši zamke grijeha, sastojala se od 4 dijela:
1.    dio – služba svjetla
2.    dio – služba Riječi
3.    dio – krsna služba
4.    dio – Euharistijska služba
Služba svjetla započela je već vani, a potom se nastavila unosom uskrsne svijeće u crkvu uz povik: „Svjetlo Kristovo“ i odgovor naroda: „Bogu hvala“. Tri puta se to zapjevalo dok je narod palio svoje svijeće šireći svjetlo uskrsne svijeće, a kad je većina naroda ušla u crkvu, ubrzo je započeo Exultet – hvalospjev svijeći – koji je otpjevao kapelan vlč. Josip Brnjić. Ozračje je bilo svečano, uzvišeno jer je svjetlo Krista Uskrsloga raspršilo tmine pameti i srca u ovoj svetoj noći.

Poslije službe svjetla uslijedila je služba Riječi, u kojoj smo mogli pozorno pratiti kako je Bog u prošlosti spašavao svoj narod i poslao svoga Sina da nas spasi. Čitanje iz Knjige postanka nam je predočilo stvaranje svijeta i čovjeka, te kako su dovršeni nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. Knjiga izlaska nam je progovorila o tome kako se Bog proslavio nad faraonom i izbavio Izraelce iz ruku egipatskih, kako je Bog postao izbaviteljem. Prorok Ezekiel navijestio je Božju nakanu da će svoj narod sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, očistiti ih od svih njihovih nečistoća te im dati novo srce i nov duh, dati im srce od mesa umjesto kamenog srca. Nakon starozavjetnih čitanja, zapjevalo se: „Slava Bogu na visini.“, a prigušena svjetla u crkvi su se upalila i zazvonila su zvona. Potom se čitalo čitanje iz Poslanice Rimljanima o tome da ako umrijesmo s Kristom vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Njime, srasti i po sličnosti Njegovu uskrsnuću. Sv. Pavao nas je pozvao da smatramo sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu. Nakon toga se zapjevala Aleluja, a ozračje je bilo svečano, radosno, pobjedonosno jer Krist pobijedi smrt! Evanđelist Matej nam potom donosi tekst o radosti susreta Marije Magdalene i druge Marije s Uskrslim koji im je pošao u susret i rekao da se ne boje.
Župnik vlč. Ante Šiško i predslavitelj Svete Mise, u homiliji je govorio o tome kako je Vazmeno bdijenje majka svih bdijenja i najsvečanija noć u liturgijskoj godini, noć koja ništi grijehe, pere krivice, nevinost vraća palima, a radost tužnima. U ovoj noći je vrhunac kršćanske liturgije. Potom se osvrnuo na večerašnja čitanja. Knjiga postanka nam nudi sliku Boga Stvoritelja, na čiju smo sliku stvoreni. Pozvani smo biti ljubav. Čovjek treba biti nositelj Božje dobrote. Župnik nas je ovdje potaknuo na zahvalnost Bogu za dar života, za svećenika koji nas je krstio, za svećenika kod kojeg smo se zadnjeg ispovijedali itd. Knjiga izlaska nam donosi sliku Boga koji je Osloboditelj, Izbavitelj, izvješćuje nas o prijelazu Židova preko Crvenog mora prema novom životu u obećanoj zemlji. To je slika našeg obraćenja i potrebno je napraviti prijelaz u našem životu, nužno je ostaviti Egipat i ljude koji slave krive bogove, te zazvati Gospodina srcem, s pouzdanjem i predanjem. Župnik nas je ovdje pozvao zahvaliti Bogu za sve prepreke koje smo s Njegovom pomoću i milošću prošli. Prorok Ezekiel nam govori o novom životu u Božjem darivanju novog srca i novog duha – Bog se brine za nas i želi nas obnoviti. To je djelo Duha Svetoga – Bog nam stvara novo srce. Poslanica Rimljanima nam govori o umiranju, potapanju zla i grijeha i izranjanju – životu bez grijeha, a sv. Matej Evanđelist o dolasku žena na prazan grob – ispražnjeno je mjesto smrti, te o njihovu poslanju da odu odnijeti u Galileju riječ o uskrsnuću. Župnik nam je uz to naglasio da kad se nama čini da su naše lađe potonule, Isus živi! Kršćanin je čovjek nade, čovjek boljega jutra. „Nije ovdje! Uskrsnu…“ – to su riječi koje su promijenile povijest čovječanstva. Isus je živ prisutan tu, u Crkvi, u sakramentima, u dušama koje su sposobne ljubiti i služiti,… Uskrs je stvarnost koja u nama živi, prolaz u život, pobjedu, ljudskost. Korijen riječi Uskrs je krijes (vatra). Paljenje vatre znači rađanje života. Prisjećamo se sakramenta potvrde i pozvani smo raspirivati darove Duha Svetoga. Pri koncu homilije, župnik nam je spomenuo kako svakoga od nas guši neki životni kamen, te si danas pozvan otkotrljati kamen da Isus živi u tebi. Motivirao nas je riječima homilije iz časoslova: „Probudi se ti što spavaš… Ustani od mrtvih…“. Neka se naše srce otvori milosti Božjom i neka se u našim srcima dogodi Uskrs.
Treći dio – krsna služba. Obnovili smo krsna obećanja i svećenik je uronio uskrsnu svijeću u vodu moleći da po Isusu siđe u vodu sila Duha Svetoga. Potom nas je župnik poškropio blagoslovljenom vodom potičući u nama prisjećanje i zahvalnost za vlastito krštenje.
Četvrti dio – Euharistijska služba – ozračje je bilo veličanstveno – blagovati Onoga koji je za nas umro i uskrsnuo, koji je naš Osloboditelj i Izbavitelj i koji želi da i mi živimo uskrslim životom, svakodnevnim obraćenjem. Po sv. Pričesti biti sjedinjen s Njim.
Na koncu Vazmenog bdijenja, župnik je čestitao Uskrs svima prisutnima, u svoje ime, u ime kapelana vlč. Josipa Brnjića i u ime vlč. Ljubomira Sturka, te smo primili svečani blagoslov.
Tekst: Snježana Mijošević
Fotografije: Lovro Brekalo