Hodočašće vjernika osječkih dekanata u Aljmaš

U nedjelju, 31. svibnja 2026. godine, na svetkovinu Presvetoga Trojstva i blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, održano je tradicionalno hodočašće svećenika, vjernika i obitelji u svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. Tom hodočašću priključila se i naša župna zajednica iz Divaltove s jednim autobusom župljana. Hodočašće je predvodio župnik preč. Ante Šiško, a brojni hodočasnici okupili su se u aljmaškom svetištu kako bi u molitvi i zajedništvu preporučili Gospi svoje nakane, zahvalili za primljene milosti i osnažili svoju vjeru.

Hodočašće u Aljmaš nije samo putovanje prema svetištu, nego i prilika za zajedništvo, susret i duhovnu obnovu. Okupljeni pod majčinskim plaštem Gospe od Utočišta, vjernici su ponovno posvjedočili živost vjere i snagu zajedničke molitve.

Posebnost Aljmaša očituje se i u djelovanju zajednice Cenacolo. Naime, 2019. godine upravo je ovdje otvorena najmlađa bratovština te zajednice u Hrvatskoj. Ova kuća nije samo mjesto u kojem mladi koji su se suočavali s problemima ovisnosti grade novi životni put, nego i prostor susreta i svjedočanstva, gdje hodočasnici mogu upoznati duhovnost, zajedništvo i životni put članova zajednice Cenacolo. Okupljene vjernike pozdravio je župnik vlč. Ivan Jurić, koji je zajedno s trojicom mladića, članova zajednice, podijelio svjedočanstva o životnim putovima, izazovima s kojima su se susretali te iskustvu pronalaska novoga smisla, zajedništva i vjere. Njihova svjedočanstva dirnula su okupljene te posvjedočila snagu nade, ustrajnosti i Božje prisutnosti u životnim kušnjama.

Nakon susreta sa zajednicom Cenacolo hodočasnici su nastavili svoj put prema svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, gdje je u 18,00 sati započelo misno slavlje. Na početku svete mise župnik vlč.dr. Tomislav Ćurić, upravitelj Svetišta u Aljmašu, srdačno je pozdravio župnika i dekana preč. Antu Šiška i okupljene vjernike te zahvalio svima na dolasku i zajedništvu u aljmaškom svetištu.

U sklopu misnoga slavlja naviještena je Božja riječ. Prvo čitanje (Izl 34, 4b–6. 8–9) iz Knjige Izlaska govorilo je o Božjoj prisutnosti i milosrđu: „Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv…”. Mojsije se, prema Božjoj zapovijedi, popeo na Sinajsko brdo te mu se Gospodin objavio kao Bog „milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću”. U poniznosti je Mojsije zamolio Gospodina da ostane s narodom i oprosti njihove grijehe.
Nakon prvoga čitanja uslijedio je otpjevni psalam (Dn 3, 52–56) s poklikom: „Hvaljen i slavljen dovijeka!” Drugo čitanje (2 Kor 13, 11–13) iz Poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima pozvalo je na radost, mir i zajedništvo vjere, završavajući riječima: „Milost Gospodina Isusa Krista i ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga…”
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 3, 16–18) naviještena je Radosna vijest o Božjoj ljubavi prema svijetu: da je Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca, kako bi svaki koji u njega vjeruje imao život vječni i bio spašen po njemu.

U svojoj propovijedi župnik Ante započeo je pitanjem okupljenim vjernicima što su prvo učinili kada su se toga jutra probudili, na što je uslijedio odgovor da su učinili znak križa, odnosno znamen križa na čelu, grudima i ramenima. Time je naglasio važnost svakodnevnoga života prožetoga molitvom i sviješću o Božjoj prisutnosti.

Podsjetio je i kako je znak križa znak Presvetoga Trojstva i znak raspete ljubavi, velika otajstvena stvarnost vjere u kojoj se očituje Božji dar čovjeku: Očeva ljubav, Sinova milost i zajedništvo Duha Svetoga. Osvrćući se na riječi svetoga Pavla, istaknuo je njihovu ljepotu i snagu, te dodao kako su vjernici okupljeni u Aljmašu došli obnoviti svoju ljubav prema Gospodinu po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Majke svih vjernika, koju štuju kao Gospu od Utočišta. Govoreći o radosti kao temelju odnosa s Bogom, podsjetio je na susret Blažene Djevice Marije i Elizabete, u kojem je radost susreta bila toliko snažna da je i dijete u Elizabetinoj utrobi zaigralo od radosti. Naglasio je kako je kršćanska vjera prije svega vjera radosti te da samo ime evanđelje znači radosna vijest.

Osvrćući se na Evanđelje po Ivanu i dijalog Isusa i Nikodema, naglasio je središnju poruku: „Bog je tako ljubio svijet.” Istaknuo je kako je Bog ljubav te da se upravo ta ljubav očituje u daru Sina za spasenje svijeta.

Govoreći o Presvetom Trojstvu, istaknuo je kako nitko ne stavlja sebe u središte, nego je svaka božanska osoba u ljubavi usmjerena prema drugoj. Podsjetio je na važnost prihvaćanja različitosti, oslobađanja od straha i međusobnog zajedništva, naglasivši kako je svaki čovjek veliki dar. Na kraju je poručio vjernicima da svakodnevno njeguju „higijenu duše”, započinju dan razgovorom s Bogom te odvoje barem nekoliko minuta za molitvu i zahvalnost.

Zaključujući propovijed istaknuo je kako je sveta misa od početka do kraja trojstveni čin, u kojem po euharistijskom slavlju ulazimo u otajstvo Boga koji je ljubav. Podsjetio je okupljene kako Bog svakoga čovjeka ljubi i poziva u svoj zagrljaj, zaključivši pitanjem: „Jeste li spremni izložiti se Božjem zagrljaju?”

Nakon misnoga slavlja vjernici su se zajedno sa župnikom vlč.dr. Tomislavom Ćurićem uputili prema kapelici Gospe od Utočišta, nastavljajući hodočašće u molitvi, pjesmi i zajedništvu. U ozračju zahvalnosti i mira svoje su molitve, zahvale i nakane ponovno povjerili nebeskoj Majci, završavajući ovaj hodočasnički dan osnaženi vjerom, zajedništvom i novom duhovnom snagom.

Tekst i fotografije: Valentina Majdenić