PRVA VEČER TRODNEVNICE ZA CRKVENI GOD

Povodom obilježavanja Dana Gradske četvrti Novi Grad, u srijedu, 2. srpnja, u 18.30 sati u našoj je crkvi slavljena svečana sveta misa. Ovim misnim slavljem ujedno je započela trodnevna duhovna priprava za proslavu našega crkvenog goda, koje ćemo svečano proslaviti 5. srpnja.
Svetu misu i euharistijsko klanjanje nakon nje predvodio je p. Ike Mandurić, DI.

Na početku misnog slavlja okupljene vjernike i goste srdačno je pozdravio župnik vlč. Ante Šiško. Posebnu dobrodošlicu uputio je predsjedniku Vijeća Gradske četvrti Novi Grad Robertu Seligmanu, nazočnim vijećnicima Gradskog vijeća, Vlatku Kopiću, potpredsjedniku Gradskog vijeća Grada Osijeka, okupljenim braniteljima te svim okupljenim vjernicima.

Tijekom misnog slavlja naviješten je evanđeoski ulomak po Mateju (Mt 9, 1–8), koji donosi izvještaj o ozdravljenju uzetoga. Isus, vidjevši vjeru onih koji su bolesnika donijeli pred njega, najprije mu oprašta grijehe, a zatim ga i ozdravlja, pokazujući da je najveće čudo upravo Božje milosrđe i oproštenje.

U svojoj propovijedi p. Ike Mandurić istaknuo je kako smo danas često zadivljeni senzacijama i izvanrednim pojavama, ne samo u svijetu nego i u Crkvi. Nerijetko tražimo čuda kao glavni dokaz Božje prisutnosti, a ponekad i sami želimo biti dio takvih događaja kako bismo se njima mogli pohvaliti ili ih smatrati potvrdom vlastite vjere. Međutim, Isus nas u današnjem Evanđelju usmjerava na nešto mnogo važnije.

Pozvao je vjernike da posebnu pozornost obrate na one koji su uzetoga donijeli pred Isusa. Upravo oni predstavljaju sliku Crkve – zajednice koja čovjeka vodi Kristu. To nisu bili svećenici ni vjerski poglavari, nego obični ljudi, laici. I danas je, naglasio je, nezamjenjiva uloga laika u poslanju Crkve. Svećenici ne mogu biti na našim radnim mjestima, u školama, obiteljima i svim životnim okolnostima. Upravo su to mjesta koja vape za autentičnim kršćanima, ljudima koji će svojim životom svjedočiti Božju prisutnost. Vjera se ne dokazuje znanstvenim ili logičkim argumentima, nego promijenjenim životom čovjeka.

Govoreći iz vlastitoga iskustva, p. Mandurić prisjetio se svoje mladosti u rodnoj Hercegovini, kada se udaljio od Boga. Bio je uvjeren da će povjerovati tek kada pronađe barem jednu osobu koja je doista susrela Boga. Tražio je takvog čovjeka među članovima svoje obitelji, svećenicima i drugim ljudima, ali je ostajao razočaran. Prekretnica se dogodila na jednom seminaru u Splitu, gdje je prvi put slušao prof. dr. Tomislava Ivančića. Već od prvih njegovih riječi osjetio je da sluša čovjeka koji govori s dubokom vjerom i osobnim iskustvom Boga. Njegova radost, mudrost, mir, entuzijazam i potpuno predanje ostavili su na njemu neizbrisiv trag. Tada je shvatio da takva promjena ne može biti samo ljudsko djelo te je povjerovao da je susreo čovjeka koji je upoznao Boga. To svjedočanstvo promijenilo je njegov život, srušilo njegove sumnje i potaknulo ga na osobno obraćenje. Posvjedočio je kako ga je Bog mijenjao iznutra – od brzopletosti prema strpljivosti, od lijenosti prema marljivosti, od ravnodušnosti prema suosjećanju.

Na kraju propovijedi posebno je naglasio kako vjera ne može biti privatna stvar, nazvavši to jednom od najvećih zabluda današnjice. Isus svoje učenike šalje da naviještaju Evanđelje i svjedoče da su pronašli Spasitelja. Kao što čovjek ne bi mogao prešutjeti da je pronašao izvor vode u pustinji, lijek za tešku bolest ili odgovor koji mnogima donosi život, tako ni kršćanin ne smije šutjeti o Kristu.
Istaknuo je kako ne smijemo ostati nijemi kada se narušavaju vrijednosti naše vjere i moralna načela. Kršćanin je pozvan hrabro, ali uvijek s ljubavlju i poštovanjem, svjedočiti istinu Evanđelja te svojim životom braniti dostojanstvo čovjeka i vrijednosti na kojima počiva kršćanski život. Vjera je dar koji nam je povjeren, ali nije dana samo za nas, nego za dobro cijeloga svijeta. Ondje gdje se vjera skriva i prestane svjedočiti, ona polako slabi i nestaje. Zato je p. Mandurić pozvao sve okupljene da se ne srame svoje vjere, nego da je svakodnevno hrabro žive i svjedoče riječima i djelima.

Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio p. Ike Mandurić, pozivajući okupljene na molitvu, zahvalnost i potpuno pouzdanje u Gospodina.

Zahvaljujemo svima koji su svojim dolaskom sudjelovali u ovom svečanom misnom slavlju i zajedničkoj molitvi. Neka nas dani duhovne priprave ispune vjerom, nadom i radošću te nas priprave za dostojanstvenu proslavu našega crkvenog goda.

Tekst: Anamarija Štefić
Fotografije: Jure Perić