U utorak, 4.8.2026., održan je Posvetni dan u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku. Program je započeo u 18h molitvom krunice i prilikom za ispovijed. Uslijedila je posvetna molitva sv. Ćirilu i Metodu.
U 18:30h je počela Sveta Misa, koju je predvodio župnik vlč. Ante Šiško. Župnik je u propovijedi naglasio kako svatko od nas može doživjeti nesigurnost u vjeri. Isus je nahranio učenike i mnoštvo, a oni su potom htjeli uživati s Isusom. No, Isus prisili učenike da uđu u lađu. Javlja se protivan vjetar – Isus nas na to priprema.
Potom je župnik spomenuo današnjeg sveca – sv. Ivana Mariju Vianneya (župnika arškog). Nije bio nadaren za studij, a ipak je bio mistik i zaštitnik je svih župnika. Upoznati smo s nekim njegovim predivnim mislima o molitvi, kao npr. da blago kršćanina nije na zemlji nego na Nebu, a srce treba biti gdje je blago. Molitva je sjedinjenje s Bogom, sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom. Molitva omogućuje da u nas siđe dio raja, zato se trebamo utopiti u molitvu kao riba u moru. Sve bismo postigli što molimo da zaištemo živom vjerom i čistim srcem.
Poslije se u propovijedi župnik vratio na današnje evanđelje. Protivan vjetar je simbol iskušenja, učenici su u strahu – trebaju Učitelja. Što trenutno šiba tvoju životnu lađu? Isus hoda po moru i poručuje ti: „Hrabro samo. Ja sam. Ne bojte se!“ Petar hodi po vodi sve dok gleda Isusa u oči. Kad počne tonuti, Isus mu kaže: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“
Na kraju propovijedi, župnik je podijelio s nama par misli sv. župnika arškog o Svetoj Misi. Misa je Božje djelo, a Pretvorba najdragocjeniji čas – blago imamo pred sobom. Kad bismo znali što je Sveta Misa, od radosti bismo umrli, tek u Nebu ćemo razumjeti.
Poslije Svete Mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje, koje je animirala molitvena zajednica Totus Tuus (kao i pjesme na Svetoj Misi). Župnik je nadahnuto molio da pustimo Isusa u lađu svojega života, ondje gdje su razni protivni vjetrovi, gdje dubimo tlo pod nogama. Predavali smo Isusu svoju malovjernost, strahove, nemire, tjeskobu, ogorčenost, težinu srdaca i pozivali Isusa da uđe u lađu našega života. Zahvaljivali smo Isusu za Hrvatsku, molili za branitelje i njihove obitelji. Prinosili smo Isusu obitelji s raznim teškoćama, molili za ranjene osobe, za oprost, te smo molili i za naše obitelji.
Pred kraj klanjanja molili smo litanije za dar vjere, ufanja i ljubavi. Radosna i ispunjena srca, primili smo blagoslov euharistijskog Isusa koji dolazi u naše životne lađe.
Tekst: Snježana Mijošević
Fotografije: Juraj Perić
